Prodoran krik prerezao je tišinu njezinog uma. Naposljetku je morala otvoriti oči. Kroz maglovite oči vidjela je ljude kako panično bježe na sve strane. Zvuk policijskih sirena odzvanjao joj je u ušima. Činilo joj se kao da će umrijeti. Nije mogla podnijeti tu buku, bol u ramenu, leđima i prsima.
Što joj se dogodilo? Konačno joj se vid razbistrio. Uličica. Sa slijepim krajem. Mokra od kiše i krvi. Siva, hladna i prljava. Iz kutka u kojem se nalazila pogled je sezao na glavnu cestu. Vidjela je kako i posljednji čovjek mahnito bježi iz uličice i nestaje iza ugla.
Sjedila je sama i bespomoćna okružena crnim, napuštenim zgradama, prekrivena krvlju. Pokušala se pomaknuti, ali nesnosna bol prostrijelila je njezino nemoćno tijelo i ponovo je pala na mokro tlo. Uplašeno je podigla drhtave dlanove prema licu. Krv je tekla niz njezine prste i polako kapala na sivi beton.
-Djevojčice!- začula je strogi glas iznenada.
Sklopila je dlanove i privukla ih sebi, kao da ih skriva i plaho pogledala čovjeka u plavom odjelu.
-Kako se zoveš?-pitao ju je.
Oh, Bože samo da nije nešto skrivila. Čovjek joj se približio kleknuvši pored nje. Kako se zove? Što li ovaj ovdje hoće? Njezino ime? Upregla je svoje sive stanice, no nije se mogla sjetiti svoga imena. A ovaj čovjek uporno gleda u nju, neka je pusti na miru. Začula je zvižduk, čovjek ispred nje je okrenuo glavu. Još je netko bio u uličici, ali negdje daleko, nije mogla dobro razaznati.
Počela se tresti, bila je slaba, čak ne može niti riječ prozboriti.
-Našli smo je!-začula je.
Okrenula je pogled da vidi tog čovjeka što se primicao izdaleka, no oči joj to nisu dopuštale. Magla je bila posvuda, bojala se, hladnoća je razdirala njezine svježe rane, one nikada neće zacijeliti, a oči suzile. Kolica hitne pomoći jurila su uličicom, ali nisu išle prema njoj.
Pogledala je prema nebu. Zar već je noć? Tako naglo se spustila ova tmina. Tko je bila umorna. Sirene su polako blijedjele, a tišina postajala sve jača. Glavom joj je prošla misao kako tišina može biti tako snažna. Godio joj je taj mir, a hladnoća prestajala. Sad je sigurna.
Ne, eto ne odlazim...hihi=)
Predugo imam ovaj blog...hehe..
I tako...puno se toga promijenilo, ali mi se neda o tome pisati, ugledala sam se na dark princa, pa ću i ja objavljivati svoje tekstove..hihi=)
To je to ljudeki, do postanja!
