U kratkim crtama; brucošica koja ne može živjeti bez punka, rocka, metala, pisanja, pjevanja i kompjutera=)

MuRdEr LaDy CrOw PoTtErIcA [EmO]tIoNaL SeViLj CrNa OrHiDeJa LaDy BuTtErFlY LaNnA ThE DaRk PrInCe DaRk_AnGeL_7 aNiT_5 lXcHel boomp3.com

srpanj 2008 lipanj 2008 travanj 2008 veljača 2008 siječanj 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 kolovoz 2007 srpanj 2007 svibanj 2007 ožujak 2007 veljača 2007

_________

_________

WATCH HOW WORLD JUST PASS ME BY

Njegov pogled stalno bježi među oblake, reklo bi se da je miljama daleko..A on ne može prestati sanjariti i razmišljati o životu. Što se krije u dubini svakog čovječjeg mozga?Koliko daleko lutaju nečije misli? E pa njegove su vrlo daleko, one nemaju granicu. On je čovjek slobodna uma i zašto bi ga ograničavao. Zašto svoje vidike ne bi proširio daleko iza oblaka, daleko u svemir. Možda tamo, krije se baš ono što njemu treba. Sloboda, mir, sreća. Nešto što ga ispunjava i gdje se ne osjeća zarobljeno. Ne pamti kada je zadnji put preko njegovih usana barem preletio tračak osmjeha. Situacija u kojoj se nalazi uništava ga. Želi pobjeći, ali nema gdje. Sad se osjeća poput romantičara koji su svoj spas pronalazili u vlastitim izmišljenim svjetovima, tvorbama svojih umova. Čini se da mu to jedino i preostaje. Mjesto gdje se isprepliće prošlost, sadašnjost i san budućnosti. Ali nakon svega zna da opet neće biti zadovoljan, zna da je samo glupan koji traga za nemogućim.

***
O, Bože, pita se, zar je nemoguće da postoji nešto više od života? Možda je ipak, on kriv za sve. On je odabrao svoj put, on je od sebe učinio čovjeka kakav je danas.. i sad žali zbog toga, žali zbog pogrešaka što mu razaraju dušu i žali u suzama čija gorčina je nesnosna. Zašto nitko ne vidi njegove suze? Zašto nitko ne čuje njegov plač? Zašto se ona ne budi iz sna dok on sjedi uz njenu postelju? ZAR NE ČUJE NJEGOV GLAS? NJEGOV PLAČ?! Već je rekao da mu je žao. Žao mu je što je bio tako bezobziran, što je bio tako daleko. Ali, rekao joj je, bit će zauvijek uz nju. Neće je nikad napustiti. Sad ga je ona trebala utješiti, zagrliti ga i reći, vjerujem ti. No, ona i dalje nepomično leži natečenih očiju i sa rupcem u ruci.
Sad je shvatio da je prekasno. Ono sve što je učinio neće moći ispraviti, ali obećanje mora održati. Sad tek vidi kako život prolazi pokraj njega, on je samo sjena onoga što je nekad bio. A sad je prekasno da se film premota na početak, da se bar trgnuo, da se bar okrenuo...Možda onda se nikada ne bi vraćao svaki put onim blještećim tunelom baš onakvim kakvim ga je jednom zamišljao. Možda bi još uvijek bio sebičan, ali sad je pročistio dušu, sada se pokajao. Ovaj put je ne smije iznevjeriti, ne smije je razočarati. Bit će uz nju zauvijek, jer ona je to zaista zaslužila. Polako se digao sa stolice i poljubio je. Ispružio je ruku prema svojim leđima i nekoliko trenutaka kasnije izvadio je rupčić iz njezine ruke i na isto mjesto postavio malo, bijelo, nježno perce i stinuo joj ruku. Volim te, prošaptao je. Volim te...iako nikad nećeš znati koliko..prošaptao je sad više za sebe. Bilo mu je neopisivo teško, duša ga je bolila, no obrisao je suze. Znao je da je ovaj put neće iznevjeriti, jer odsad zauvijek će biti blizu nje u svom malom kutku svemira. Tako blizu, a tako daleko...i ona to nikada neće znati, ali on će je i dalje čekati...