Konačno sam našla malo vremena da nešt napišem..pa..evo nešt nju...

Nadovezat ću se nakratko na ono iz prošlih postova i znam da već vjerovatno postajem naporna s tim i pričom o svojoj exsfrendici…ali koliko god se ja trudila da je izbacim iz svog života i zaboravim što se dogodilo našem prijateljstvu..ne mogu, jer pravi problem se pojavi tek kad tu osobu SRETNEŠ…!!!

Onda skužiš da ta osoba nije nestala s lica zemlje koliko god ti to želio i shvatiš da je još tu i živi u tvojoj blizini..iako je ta udaljenost među vama sada ogromna…

Sretnem je ja tak kad sam išla u školu i ona me prva pozdravila…i brijem da joj je bilo neugodno..pa je stalno nešt govorila a nije ni spomenula kako me zadnji put kad smo se čule ostavila po već stoti put na cjedilu i od tada mi se nije javila..niti da me pita kako si?…šta radiš?…a kao najbolja sam joj frendica…i priča ona meni tak nešt najnormalnije kao da se nikada ništa nije dogodilo…e stani malo…jesmo li još uvijek frendice ili ne?

Ja ko ja nisam joj htjela ništ objašnjavat…neka sama razmisli o svojim postupcima..i čak sam se začudila što mi je poslala poruku poslije i ne mislim joj ništ odgovorit..reći ću da sam zaboravila kao što je i ona meni rekla…

Čak sam na trenutak i pomislila da još jednom pređem preko svega toga, da joj oprostim, da se i ja ponašam kao da se nikada ništa nije dogodilo, ali ne želim jer bih onda bila kao i ona a ja takva nisam…želim da se ta situacija razriješi, ali da ona napokon shvati i uvidi kako je svojim postupcima povrijedila druge…

Anyway…baš sam neki dan vodila dubokoumne razgovore sa sis do 2 ujutro i skužila kako kad si malen stalno želiš odrasti i govoriš «kad budem velik bit ću…»a kad si velik onda poželiš da još uvijek budeš onako malen i ne zamaraš se ničim…i ne kužiš ništa..i nije ti važno s kim se duržiš..neg se družiš sa svima..i svi su ti dobri..i ti si svima dobar…i nema briga..i nije ti važno hoće li se svijet vrtiti oko tebe...

Sis mi je bila bolesna par dana, imala je kao neku gripu…i nema pol razreda u školi svih poharala gripetina…a meni ništ…i tak moram svaki dan u tu ustanovu gdje ti peru mozak..ma ipak je zdravlje najbitnije..after all…

E, sad da nabacim još pokoje slovo…ljudofi moi nećete vjerovat ali…bilo je Valentinovo(haha=P).…meni to nije neki big deal…dan je kao i svaki drugi…al kako nisam ništ napisala taj dan imam neku obavezu da ipak nešt napišem..nadam se da su se svi sretno zaljubljeni lijepo proveli…a oni koji su nesretno zaljubljeni(kao ja) da nisu bili u bedu…ja nisam već dugo bila u nekoj depri(haha..napredak =P…to je zato što se više ne živciram zbog nekih glupih stvari, pa više ni zbog NJEGA se ne živciram toliko) iako se još ništ nije dogodilo s njim i sa mnom..ali ja njega još uvijek volim…a ni on nije nešt ravnodušan.. ali ta neka nevidljiva prepreka stoji između nas..i ništ se ne događa, nisam ga vidjela vani…zbog glupih maškara…i tih faking veselica…ali nada umire zadnja…i još se nadam da ćemo jednom ipak biti skupa…..

Da…čudan je taj naš odnos…i ova pjesma mi je predivna…i pošto je bilo Valentinovo posvećujem je NJEMU…ahh..baš sam prava romantičarka;-D..nema šta..

KizZam vas sve=*

BTW:stavila sam pjesmu tu u box sa strane da je možete poslušat...

Evanescence-Anywhere

Dear my love, haven't you wanted to be with me
And dear my love, haven't you longed to be free
I can't keep pretending that I don't even know you
And at sweet night, you are my own
Take my hand

We're leaving here tonight
There's no need to tell anyone
They'd only hold us down
So by the morning light
We'll be halfway to anywhere
Where love is more than just your name

I have dreamt of a place for you and I
No one know who we are there
All I want is to give my life only to you
I've dreamt so long I cannot dream anymore
Let's run away, I'll take you there

Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you

Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you now