Eh, da…

Opet faking nedjelja…

Baa..

Bijah jučer vani…i tak nije bilo ništ posebno..

Ma, bilo je previše ljudi…a to mrzim…kad se svi naguravaju…anyway..

Stvarno ne znam o čem bih pisala, pa evo stavljam jednu svoju pjesmicu…i recite mi što mislite o njoj…ispala je kao pjesma, ali ja inače ne pišem pjesme…a nastala je pod utjecajem mojih neiscrpnih misli..i predstavlja baš raspoloženje koje sad osjećam..i nije da sam u nekoj depri..al nisam ni nešto dobre volje iako je vani konačno osvanulo sunce...

Gledam te, jedino moje,
Svijetlo na kraju puta dok tama je
Oko mene i krikovi odasvuda.
Gledam te i ne vidim, jer tvoje svijetlo,
Zasljepljuje moje oči.
Gledam te i želim ti pomoći.
Gledam te gdje propadaš u zemlju i
Tvoje se svijetlo gasi
Čekaj me, i ne odlazi!
Zar ne vidiš ruku ispruženu u tami,
Suze na licu i strah u samoći?
Ne čuješ li plač, krik i vjetar u krošnji?
Ne osjećaš li spokoj, tišinu i šapat
Ljetnih noći?
Daleke zvijezde i realnost vremena,
Zasljepljuju me bolno dok,
Gledam te satima…

***

Noćas lijem suze gorke, noćas bih da me nema,
Da zaboravim bol u srcu svome i krv u sjećanjima..

Možda bih trebala napisati i kome je posvećena..ali odnosi se na više osoba koje su ili bile dio mog života…

Ma ful, se osjećam grozno neki put, kad shvatim koliko sam toga izgubila i kad poželim vratit vrijeme unazad…i promijenit neke stvari, ali kao što sam i ranije pisala ne želim se opterećivati prošlošću premda će ona uvijek ostati dio mene…i ono što se dogodilo neću moći promijeniti nikada..

Odlučila sam da ipak nazovem onu frendicu…ipak smo svi mi ljudi i svi griješimo..tj. ona je mene prije zvala, al nisam bila doma…već znam da će sve bit ok, pomirit ćemo se..i zbog tog sam sretna…=)