Ajme, ne mogu vjerovat kak ovdje puše...baaa..prvo kiša, pa
bura..al oke bar nije tako vruće..
Da, hm trebala bih kao nešt napisat.
Pa evo, konačno sam malo sjela za komp nakon vikenda.
U petak su me ove jedne frendice nagovorile da idem van s njima. I doslovno sam
se ubila...hehe, nije ono što vi misliteXD
Ne, nisam se ubila od bambusa ili kruškovca ili bilo kojeg drugog alkoholnog
pića...Na to sam već očito otporna jer se nisam nalila, niti sam to uostalom
htjela...jedna trijezna noć za promjenu..
Ubila sam se od skakanja!Normalno morala sam se malo pristojnije odjenuti(da ne
izgledam kao klošar as usual), pošto sam išla s njima, a one su ono malo
fensi-šmensi..i tak normalno bila sam sva u crnom među njima i tak iskopala
svoje crne balerinke(ne volim nosit štikle...za razliku od njih, jer sam ionako
dosta visoka, a najružnije mi je vidjeti na visokim curama štikle sa visokom
petom i onda strše iznad svih, a dečko im je do ramena..., šta one nemaju doma
ogledalo da vide kako izgledaju, a da, pa one su previsoke pa se ne mogu ni
vidjeti..hehe..užas).
Drugi dan su me taaako noge bolile...i još su me glupe balerinke
nažuljale...zato ih ni ne nosim, al jbga nisam imala drugog izbora.
U subotu sam opet cijeli dan bila vani, kao i u nedjelju...
Sad malo odmaram i punim baterije i čekam srijedu...da mogu gledat opet
Izgubljene...oke po noći, al to je ionak moje vrijeme..=)
I ponovo sam sanjala NJEGA, zapravo malo se mutno sjećam, al mislim da je ovo
drugi put.Nisam ga vidjela već gotovo dva mjeseca i mislila sam da je gotovo s
njim, da sam se odavno odljubila, al čini se da ga još barem mali dio mene
voli...Pitam se samo gdje je on sada i da li se sjeti mene, vjerovatno ne, mi
smo kombinacija koja ionako ne bi uspjela, al sjećanja ostaju.Ma zanimljivo je
kako ja uvijek naletim na njega kad se najmanje nadam, u busu ili u gradu, al
nadam se da neću ubrzo...
Jooj ne znam više što da pišem...ev ostavljam vam spot moje trenutno naj
grupe(osim korna, naravno),Ovo je jedna od meni najboljih pjesama by a7X...
povod je to što glavni pjevač slavi b-day...i meni je osobno jedan od
najzgodnijih pjevača...Obožavam ih...uživajte..kizZ
Evo razmišljala sam o prijateljstvima i o onoj curi što sam je susrela na faxu
i o kojoj sam rekla da ću vam pričati, ugl, da..primjetila sam da ja ono kad
sretnem nekog uvijek ga volim "strpat u neki koš"na osnovu nekih
karakteristika, po tome tko mi je više simpatičan tko manje, da li je
licemjeran ili je sasvim okej, itd.
So here's da story..
Ona je ekscentrik, osoba kakvu ne viđate svaki dan..
Puna optimizma, iako živi u pesimizmu.
Ona je osoba koja hrabro nosi svojih metar i 78, i ne posustaje sasuti svoje
misli ravno nekome u lice.
Njoj se divite, ali nju i žalite.
Ljudi je gledaju kao premršavo veliko čudovište i pretjeranu glumicu u ulozi
luđakinje.
Ovaj život nije za nju, što ona misli tko je?Ona je izgubljeni
slučaj...gubitnica koja neprestano nailazi na ismijavanje, ogovaranje i ruganje..
Zar je ona kriva što izražava svoje mišljenje jasno i glasno?
Zar je ona kriva što je drukčija od ostalih?
Zar je ona kriva što ljudi ne razumiju život u kojem ona živi?
Ona je buntovnica, možda po mom mišljenju i prenaivna i preotvorena...možda još
ne shvaća da su neki ljudi iskvareni i samo čekaju novu žrtvu koju će napasti.
Ali ona je i iskrena prijateljica.
Ona će ti bez problema ispričati svoju životnu priču, pokušaje samoubojstva
koje će te ostaviti bez daha.
Njoj nije stalo do mišljenja drugih. Ona je naučila biti jaka.
Ona je jedna od onih ljudi za koje, nakon kratkog razgovora, imaš osjećaj da ih
poznaješ oduvijek.
Ljudi joj ne daju ni šansu da je upoznaju, a već je osuđuju...
To je tako žalosno.
Ali život je nosi dalje. Možda je jednom opet sretnem, u njoj sam prepoznala
prijateljicu. Ne mogu vjerovati da sam zaista na trenutak zapravo u njoj
vidjela i svoju najbolju prijateljicu. Možda sam ja ta koja se u tom trenutku
osjećala usamljenom, jer stvari između moje naj frendice i mene su opet na
klimavim nogama...
Kako sada počinjem mrziti sebe.
Toliko prijateljstava prohujalo je kroz moj život, a ja sam bila bezobzirna.
Ponekad pomislim da sam ih sva mogla zadržati na okupu. Ali nisam...
Trebam li za to kriviti vrijeme koje se otelo mojoj kontroli ili sebe i svoje
nezrele postupke.
Ta prijateljstva, bila su to ona prava,dječja, koja traju i stječeš za cijeli
život. No ja sam ih iznevjerila, napustila misleći da sam dostatna sama sebi.
Ovaj susret podsjetio me na te propuštene prilike, koje bi zasigurno prerasle u
ne možda najbolja ali zasigurno dobra prijateljstva.
Onaj osjećaj kad znaš da si s nekim na istoj razini i kad ti je netko
simpatičan i kad mu odmah želiš ispričati sve što ti leži na duši.A kada za
uzvrat dobiješ isto to i povjerenje i iskrenost pa čak i pokoju svađu to je
pravo prijateljstvo.
Već dugo razmišljam o tome koliko prijatelja imam i koliko sam imala i koliko
su ta prijateljstva baš bila prijateljstva, al ona prava ne površna...
Došla sam do zaključka da je čovjek sam, kao što se sam i rodio i kao što će
sam i umrijeti, a prijatelji su kao i životni partneri,jednostavno nešto što
obogaćuje naš život i čini ga boljim i jednostavnijim, podnošljivijim...ali
neće trajati vječno ili bar ne onoliko koliko bismo mi željeli.
Jednostavno bog(život) ti daje i oduzima...
Dok ti na kraju ne oduzme i vlastiti život, a pitam se tko će te se onda
sjećati, paliti ti svijeću, pustiti suzu i zaplakati...
oke....izgleda
da me sunce zbilja opalilo i spržilo kad pišem novi post...ma neeee...šalim se,
da budem iskrena pomalo mi je već i falio moj blog....i ofkors blogeri koji me
čitaju..pa evo da vas počastim jednim ultra freš postom..hehe=)
Opet pišem kako mogu primijetiti po noći..po svom strom običaju..
Kako vidite nju dizajn...izbrisala sam neke stare postove...i mislim da je
ovako bolje. Blog sam inače otvorila u studenom 2005.(haha..ovo sam tu napisala da
ne bih zaboravilaXD..al čisto da se zna da sam jedna od pa sad već i
starosjedioca).
Pa ovako..ovih zadnjih mjesec dana fakat sam izgubila pola života i
živaca...ono hoću li proć maturu pa onda hoću li se upisati na fax koji
želim...ali sve u svemu prošlo je to ludilo čim trepneš...ali one neprospavane
noći još uvijek pamtim(da,da to i vas čeka novopečeni maturanti!)...i onda me
još sutradan na faking maturi zadesi pitanje iz glupog hrvatskog koje ne
znam...ne da ne znam neg me još uz to pita milijun drugih pitanja, a hrvatski
je bio jedini predmet koji sam baš bila učila...ou jea...
ugl, na ingliš sam zato briljirala...hehe...i tak prošla razred i maturu z
4....i zatvorila vrata te škole jednom zauvijek i da se ponovo rodim ne bih
išla tamo never again...
A onda su došli prijemni...i opet uči...a vani tako lijep dan i ljudi idu na
more...baaa..
al isplatilo se!...Upala sam na medicinu...što sam željela već od trećeg
razreda srednje...ful sam bila happy i još bez plaćanja, nema boljeg..
Pa...od sad sam izgleda brucošica da znate, a vi mi se srednjoškolci više ne
obraćajte!
Šalim se..=)
Ugl,kad sam ja vidjela one ljude na faxu...ma ja sam prema njima ono full
djetinjasta, a tamo svi onako ozbiljni...ma nekad baš pomislim da sam još
uvijek jedno veliko nezrelo dijete...sa svojih 18 godina..ma svi smo mi velika
djeca...čak i kad ostarimo osjećamo se mladima premda naš izgled govori
suprotno...to je bar moje mišljenje.
Sad bih načela jednu temu, al ostavit ću to za sljedeći post.
To kad sam bila na faxu, na prijemnom, upoznala sam jednu curu...i ne
znam..jeste li ikad imali osjećaj za nekoga da ga istodobno žalite, ali mu se i
divite?
To mi je bio prvi put da sam si nekog predstavila iz te dve
perspektive...čudno, al pričat ću vam već...
Okeee...ovi dani me ubijaju, to jest sunce..bila sam na moru svega tri puta(sramota
s obzirom na to da mi je more tako reć tri koraka od kuće)...a onda kad sam
otišla sam malo pocrvenila...as usually..
Ne da mi se više tipkat...sljedećih dana obilazit ću malo vaše blogove da
nadoknadim propušteno...
Do sljedećeg posta...zabavljajte mi se i uživajte i kupajte se...
šaljem vam svima kizZ=*
